Delimir Rešicki Dobitnik je druge nagrade na pjesničkim susretima 2005 - Priznanje "Duhovni hrašće ", te novčane nagrade za najbolju objavljenu stihozbirku izmedu dva Susreta. DELIMIR REŠICKI ( Osijek, 1960.) označen od relevantne književne povijesti kao najradikalniji ali i najčitljiviji pjesnik jezika koji se u njega oslobodio svoje materijalne podloge (S. P. Novak) zaista utjelovljuje taj rijedak paradoks autora koji podjednako imponira kritičarima i čitateljima. Zanimljivost je u tome, što se recepcija njegova pjesništva ne temelji na ustupcima, a još manje na želji za samopromocijom. Naprotiv, on pravim templarskim žarom čuva autonomiju teksta, shvaćajući ga kao prostor slobode i samoostvarenja. Svakodnevno i trošno tu se amagalmira s magijskim, fluidna fraza prelazi u mantru, nebeska modrina u modricu, daleki gradovi rasplinjavaju se u eterične mirise, i nad svim našim umijećima i gizdavim dostignućima u konačnici caruje neporecivi prah. Rešicki prebire po širokom registru, ne zaboravljajući kao ni daleki mu ruski rođak po izboru da se obitelj drži na citatu, i stoga u njegovu tekstu uvijek ima mjesta za poluglasni dijalog s najboljima od odabranih, poput Dragojevića, Severa, Milosza, Trakla, Stanescua. Naravno, zavojnica čije je ishodište u knjižnici, obuhvaća i druga područja: glazbu, film, ezoteriju, pa i zbiljsku povijest duša koje od okrajaka ljepote zidaju svoju ubožnicu za utvare, ne pitajući se više o svrsishodnosti posla koji im je postao sudbinom.