Željko Knežević

2964ŽELJKO KNEŽEVIĆ, rođen 1943. godine u Rajiću, školovao se u Novoj Gradiški i Zagrebu, a radiokao pravnik u Skupštini općine Novska, potom u privredi, a 1985.-2008. bio je profesionalni tajnik DHK. Poeziju počinje objavljivati 1957. godine u Poletu te poslije i u ostalim novinskim i časopisnim publikacijama, da bi se prvim samostalnim uknjiženjem javio 1971. godine.

Pjesničku poetiku Željka Kneževića određuju sva tri pjesnička iskustva – iskustvo egzistencije, prostora i jezika, i to baš tim redoslijedom dominantne zastupljenosti u kronologiji njegova pisanja.

Simbolistički stil, individualni subjekt koji se javlja kao maska ili predstavnik kolektivnoga glasa, sentencijski sročene spoznaje, množina kao oblik predstavljanja predmetnoga svijeta, postupci su koji čine autorovu egzistencijalističku strategiju univerzaliziranja neposrednih pitanja identiteta te mjesta i uloge subjekta u svijetu. Iako je prostor sastavni dio tih motivski gustihegzistencijalističkih stihova, autor ga izdvaja, imenuje, topografira i pozornije značenjski oblikuje 80-ih godina u zasebnoj zbirci Okućnica. Tamo se kroz rastvaranje biologije panonskoga prostora, kroz erosna kontaktiranja subjekta, zemlje i zemljinih plodova, kroz fenomenološku interpretaciju kuće i njezinih dijelova uz reinterpretiranje arhetipskih motiva majke, kruha, stabla, križa, alegorijski razmatra konkretni prostor kao egzistencijalni, identitetni iskon.

Iz prostora zavičaja, Željko Knežević ulazi u prostor jezika, deskripcijski otjelesnjuje riječi, slova, rečenice, stihove, i prezentira ih kao sastavne dijelove fiziologije subjektova tijela, podsjećajući kako je upravo tijelo sjedište jezika. Proces proizvodnje jezika, odnosno pjesme, zapravo je proces autospoznavanja subjekta, dakle opet s egzistencijalističkim konotacijama. Željko Knežević za svoj je spisateljski rad dobio niz uglednih priznanja – 1997. godišnju nagradu Vladimir Nazorza književnost, 2006. godine nagradu Tin Ujević, a na Pjesničkim susretima u Drenovcima čak je dva puta nagrađen za najbolju zbirku objavljenu između dvaju Susreta i to 1995. i 2006. godine. Kako piše kritika,Željko Knežević je nezaobilazan autor u analizi suvremene hrvatske poezije, njegove riječinisu beskućne,kako sam u stihu kaže, sve je u njima – od podruma do krova, njegova poezija dinamična je refleksija poetoloških kretanja posljednjih četrdesetak godina te predstavlja vrijedan prinos hrvatskoj književnosti, zbog čega se upravo Željku Kneževiću dodjeljuje drenovačka Povelja Visoka žuta žita ovogodišnjih Drenovačkih pjesničkih susreta.

DJELA: Pepelom i ružom, Zagreb 1971; Svuci svoju kožu (s T. Bilopavlovićem), Nova Gradiška 1972; Kuća puna vjetra, Zagreb 1976; Putovanja, Zagreb 1981; Okućnica, Zagreb 1987; Pod zidom, Zagreb 1988; U tvojim rukama, Zagreb 1992; Brdo na okupu, Zagreb 1997; Lijepo svjetlo dna, Zagreb 2000; Izabrane pjesme, Zagreb 2003; Kopito trajnoga konja, Zagreb 2005; Na vrhu olovke, Vinkovci 2005.