Branimir Bošnjak

Dobitnik je prve nagrade na Pjesničkim susretima 2005 – Povelja “Visoka žuta žita “, i novčane nagrade za književni opus.

2636

BRANIMIR BOŠNJAK (Vrbica, 1943.) seriozan i predan književnik, kojega rese animatorski duh, sistematičnost i akribija u književnom poslu, gotovo rijetki u današnje vrijeme brzoga uspjeha. Osjećaj za modernitet prati ga od studentskih dana, a okrunjen je doktorskim radom o pjesništvu Josipa Severa, utemeljitelja drske atrakcije teksta i učitelja cijelog naraštaja hrvatskih postmodernista. Taj dar proricanja i sintetiziranja Bošnjak iskazuje u svojoj kritici i esejistici, intelektualno dojmljivoj, a očišćenoj od svakog praznoslovlja. Već sedamdesetih godina anticipirao je značajne društvene pomake i obrate, poput komunikacijske revolucije, pokazujući na primjerima vlastitih pjesama kako se fleksibilnim pjesničkim izrazom valja prilagoditi takvoj zbilji. Njegova se vitalistička poezija opire istrošenu životu, tražeći istodobno da čovjek ne odustane od traganja za besmrtnim stvarima koje žude za nama. Biti svjež, nov, ludički zavrtložen ali i gorko sućutan na margini pohabana svijeta, za Bošnjaka znači ocrtati svoju ljudsku i pjesničku raz – ličnost, koja se ponajbolje iskazuje u stihozbirkama Sječivo za nevine (1989.) i Posude za vrijeme (1996.). Potpisujući kao urednik najvažnije hrvatske časopise, poput Poleta, Pitanja, Republike i Mosta, pokazao je širinu i toleranciju za različito, ne gubeći ni trena estetički kompas iz ruke. Usmjeren u širinu i daljinu, izvan fahovske i dogmatske uskotračnosti, prateći ritam grada i različite socio-kulturološke fenomene, Branimir Bošnjak dao je uistinu trajni doprinos hrvatskoj književnosti, čime dodjeljena mu povelja doživljava svoje potpuno pokriće i vjerodostojnost.