Obrazloženje – Davor Ivankovac

Duhovno hrašće  Drenovci

i

Društvo hrvatskih književnika

dodjeljuju

Priznanje Duhovno hrašće

hrvatskom književniku

DAVORU IVANKOVCU

za najbolju poetsku zbirku – Doba bršljana

objavljenu između dvaju Susreta

 

Davor je Ivankovac jednim od nesumnjivo generacijskih pjesnika o čijem su dosadašnjem radu pisani mahom panegirici. Posve zasluženo, naime, s obzirom na impresivan spoj jezične virtuoznosti te osobito visoke pismenosti, a uz postojanu disciplinu na planu očuvanja punoga sklada rukopisnoga mehanizma koji je zatim ukoričiti u naslov vrijedan navedenih panegirika. Mogli bismo ovim povodom, mada to ne bi imalo smisla, upustiti se u opsežnu analizu kako Ivankovčeve knjige koja ovdje ima biti nagrađenom, tako i ranijih dvaju cjelorukopisnih ukoričenja podjednako impresivnih estetskih dosega. Prethodno ovom naslovu, Dobu bršljana dakle, Ivankovac je objavio zbirke poezije Rezanje magle te Freud na Facebooku. Prvonavedeni je naslov rukopis nagrađen na Pjesničkim susretima u Drenovcima 2011. te otisnut godinu potom u okviru drenovačke biblioteke. Drugonavedeni je rukopis nagrađen Goranom za mlade pjesnike. I eto nam podudarnosti s nedavnim, ali i potvrde prepoznavanja mladih autorskih glasova slavonsko-baranjsko-srijemskoga bazena od strane Susreta. Naime, prošlogodišnji je laureat u mladoautorskoj kategoriji, Denis Ćosić dakle, ovogodišnjim dobitnikom Gorana. Dvije su vrijedne pjesničke manifestacije tako, neovisno jedna o drugoj, prepoznale spomenuti dvojac potvrdivši njihovu neprijepornu vrijednost čija je nazočnost u okviru drenovačke biblioteke utoliko osobito vrijednim saznanjem.

O zbirci Doba bršljana podosta je pisano minulih manje od godinu dana. Spomenuti je tek neka imena književne kritike poput, primjerice, Dinka Krehe, Marka Pogačara ili Đorđa Krajišnika koji su redom ustvrdili ostvarene izvanserijske estetske domete rukopisa što isti promeče, bez i najmanje sumnje, u jedan od najboljih naslova suvremene hrvatske pjesničke produkcije 2018. godine. Rame uz rame, rekli bismo, s Početnim koordinatama Monike Herceg ili Dejanovićkinom Etikom kruha i konja, mada bi navedeni naslovi osluškivatelje ovih riječi mogli navesti na tematsko-motivsku komparaciju koja bi rezultirala neželjenom recepcijskom tendencioznošću. Premda je, međutim, Ivankovac taj čije stvaralaštvo utječe na niz autorskih glasova najnovijega naraštaja, a što se primijetiti može napose u pojedinim stilskim postupcima poput, primjerice, opkoračenja. Čega je, i to moramo posebno podvući, ovogodišnji laureat neprijeporni majstor.

Zbirkom Doba bršljana Ivankovac je uspio još nešto – uspio je, u najmanju ruku, ispisati rukopis kvalitativno usporediv s prethodno objavljenim naslovom, već pomalo mitskom zbirkom Freud na Facebooku za koju je ne tako davno i strogi prosuditelj suvremene pjesničke proizvodnje, također drenovački laureat Romeo Mihaljević, ustvrdio da je jednim od pet najboljih naslova hrvatskoga pjesništva u tekućem stoljeću (u taj niz uvrstivši doajenice poput Škunce i Zoko). S tom se konstatacijom možemo ili ne moramo složiti, međutim, jasno je kako je Ivankovac nakon Freuda imao iznimno težak zadatak – napisati knjigu pjesama koja neće ostati u sjeni toga čudesnog prethodnog ukoričenja. I u tom je zadatku, sa zadovoljstvom možemo konstatirati, uspio! Sada već u potpunosti afirmiravši prepoznatljivi stil spomenute visoke pismenosti, ali i ravničarske rezignacije, egzistencijalno uvjetovane anksioznosti te čistilišnoga momenta na tragu opskurnoga pisma sugrađanina mu Zorana Šalinovića, Ivankovac je dopisao i momente neupitne, reklo bi se, građanske hrabrosti kakvoj smo nedavno svjedočili čitajući zbirku Kip slobode lanjske laureatkinje Maje Urban. Ivankovac se ne libi glasno konstatirati činjenično stanje stvari i onda kada se glasno konstatiranje istoga doima ne odveć opreznim gestom. Što, pak, reaktualizira pitanje društveno angažiranoga pisma čiji se ekspliciteti događaju tek u tragovima. Pritom, prije svega, vodeći računa o zadovoljenju najviših estetskih kriterija. Angažirano pisanje, naime, nerijetko vodi u zamku zvanu pamfletizam. Tu zamku, i onda kada je društveno angažiranijega napora, ovogodišnji dobitnik nagrade Duhovno hrašće uspješno izbjegava; njegov je subjekt maćešičevsko staro gunđalo, ali i suptilno bićence izbjeglo iz larpurlartističke radionice lijepoga te nas, kao takvo, poziva na višestruka čitanja ove sjajne knjige čije ćemo fragmente večeras, ne treba sumnjati, poslušati s neskrivenim zadovoljstvom.

U ime Umjetničkog povjerenstva obrazložio

Franjo Nagulov

Drenovci, 11. 05. 2019.